Author Topic: Opšte napomene i uputstva za gradnju audio pojačala  (Read 2565 times)

Offline Doca

  • Почивај во мир
  • Стручњак
  • *****
  • Posts: 275
    • Borina Amaterska Svastara
Opšte napomene i uputstva za gradnju audio pojačala
« Opened on 03.05.2013, Friday, 14:23:21 »
              U koliko se već upuštate u gradnju svog novog pojačala, podrazumeva se da već imate izvesnog iskustva u tome, i nekih barem opštih znanja iz elektronike. To je neki stvarno neophodni minimum, jer NE ZABORAVITE, kod skoro svih gradnji u ovoj oblasti, dolazite u dodir i sa sklopovima i komponentama koji se nalaze pod  SMRTONOSNIM  naponima, a nepažnja i preterana samouverenost su se mnogima osvetile!!!
 
              Kod samogradnje svih snažnih pojačala, treba da obratite pažnju na nekolicinu stvari. Nećemo mnogo teoretisati, već ću pokušati da vam dam neke sasvim obične praktične savete.

Svi snažni audio izlazni stepeni se dosta greju, i za njihovu dugovečnost i pouzdanost u radu je NEOPHODNO da se, za izlazne tranzistore ili fetove, koriste dovoljno veliki hladnjaci. Koliko veliki, zavisiće od toga u kakvim će uslovima eksploatacije uređaj raditi i od toga da li ste predvideli da ima samo prirodnu (pasivnu) cirkulaciju vazduha kroz hladnjak i kutiju, ili koristite forsirano hlađenje (ventilator). U ovom drugom slučaju možete proći sa dosta manjim hladnjakom (i troškovima), i ja se lično, u zadnje vreme veoma često odlučujem za tu varijantu. Ako koristite ventilator, UVEK predvidite da on topao vazduh sa hladnjaka izbacuje van kutije. Normalno, ovo važi ako su i hladnjak i ventilator u kutiji. Ako su oba van kutije, relativno je nebitno kako ste to postavili.
Uz veliku snagu izlaznog stepena MORA ići i odgovarajući izvor napajanja. Za "razumnu" kućnu upotrebu, gde u proseku pojačalo retko kad radi na više od pola snage a i to traje sat...dva...tri... ja obično idem sa transformatorom koji je jednak ili do 20% "jači" od zbira nominalnih snaga OBA izlazna stepena. Kod komercijalnih firmi se ova logika često koristi a ponekad i zloupotrebljava pa se zbog uštede na troškovima proizvodnje, ide i sa trafoima 1.5 puta izlazna snaga JEDNOG kanala. To će te često videti kod uređaja Japanske proizvodnje (sem kod pravih High-End uređaja). Kada su u pitanju izlazni stepeni koji rade u klasi "A" situacija je nešto drugačija. Većina poznatih konstruktora tu savetuje da snaga transformatora bude oko 5 puta veća od izlazne snage pojačala, a neki idu i do 7 puta. Dakle, ako vam jedan kanal takvog pojačala ima recimo 20W snage, trebaće vam za taj kanal mrežni transformator od barem 100W snage. Kod ovog tipa pojačala se obično za svaki kanal radi zaseban izvor napajanja sa zasebnim transformatorom, mada to striktno govoreći nije obavezno. Kad god možete, koristite toroidne transformatore, jer su gabaritno manji a još važnije, imaju znatno manje rasipno polje. Ako pravite veoma snažno pojačalo 500-2000W po kanalu) i pri tom koristite toroidne trafoe, obratite pažnju da veliki toroidi imaju jako veliku inicijalnu struju u momentu uključenja (takozvana "in-rush current")i moraju se predvideti sklopovi za prigušenje ili eliminisanje ove pojave.
 
Ukupan kapacitet svih elektrolitskih kondenzatora u ispravljaču je sledeći jako važan faktor. Oni služe da uskladište energiju potrebnu za rad pojačala. Veoma je bitno da ukupan kapacitet svih elektrolita bude dovoljno veliki kako bi pojačalo u pikovima imalo dovoljno energije, jer ako su elektroliti nedovoljni, napon na njima u tim momentima mnogo opada ("diše") što ima pogubne posledice po dinamiku, izobličenja i izlaznu snagu. Za praksu je sasvim dovoljno da znate da treba barem 2000uF po svakom amperu struje koju vuče izlazni stepen pri maksimalnoj snazi. Dakle ako izlazni stepen vuče recimo 4Amp. pri maksimalnoj snazi, treba uzeti elektrolite od barem 8000uF svaki i za pozitivnu i za negativnu stranu ispravljača. Uvek je bolje umesto jednog velikog (i skupog) elektrolita od na primer 20.000uF koristiti paralelnu vezu četiri komada od 4700uF istog radnog napona. Takva "baterija" elektrolita će po pravilu imati i bolji totalni ESR (manju ukupnu unutrašnju otpornost) kao i veću vrednost "Ripple Current" a u najvećem broju slučajeva će biti i finansijski isplatljivije. Bolje je da svaki izlazni stepen ima svoj mostni ispravljač (Grec) i svoj set elektrolita, ali će to za mnoge verovatno biti skupo rešenje. Ako se oba izlaza vezuju na jedan ispravljač, trebalo bi vrednosti elektrolita duplirati. Pazite i na to kakve mostne ispravljače ugrađujete, posebno u veća pojačala sa velikim elektrolitima jer su oni u momentu uključenja prazni, a tada se ponašaju gotovo kao kratak spoj, tj. njihova inicijalna struja punjenja može lako biti i nekoliko desetina ampera a sva mora proći kroz mostni ispravljač koji to treba da izdrži. Sve ovo važi za klasične ispravljače sa mrežnim transformatorom, grecom i elektrolitima. Danas se za kvalitetna profesionalna vrlo snažna pojačala uglavnom koriste SMPS (Switch Mode Power Supply) sklopovi koji pak, imaju sasvim drugačiju problematiku i rešenja.

Sto se tice poluprovodnika trebalo bi da se što je moguće više držite specifikacije za tu šemu jer je to najbolja garancija uspeha u gradnji. To ne znači da su zamene nemoguće ali vam savetujem da to radite samo kad stvarno nemate drugog rešenja, i kad ste sigurni da tačno znate šta su najvažnije osobine koje zamena treba da zadovolji na tom mestu u šemi. Vrlo često se ne radi o tome da li će uređaj funkcionisati ili ne već o performansama i pouzdanosti. Mnoge šeme će raditi sa vrlo različitim izborom poluprovodnika, ali će se karakteristike dosta razlikovati. Posebno ako radite visoko kvalitetan uređaj i od njega očekujete vrhunske karakteristike, morali bi se što preciznije držati specifikacije. Uparivanje izlaznih tranzistora ili Fetova je uvek poželjno a kod pojačala velikih snaga ili vrhunskog kvaliteta, je OBAVEZNO. Sa tim se nemojte šaliti. Ja uvek koristim uparene izlazne komponente ali uvek uparujem i tranzistore u ulaznom diferencijalnom stepenu ako pojačalo ima takav ulaz.

Sitne pasivne komponente, kao što su otpornici i kondenzatori, su danas veoma kvalitetne i gotovo svuda nabavljive pa to ne bi trebalo da nikom predstavlja problem. Sem gde je potrebno drugačije, ja uvek koristim: metal-film otpornike 1/4 ili 1/2 W i 1% tolerancije, MKT ili Simensove MKH blok kondenzatore za vrednosti veće od 1nF(1000pF) a za manje vrednosti Mica (Mica=Tinjac= Liskun) ili stiroflex ali NIKADA keramičke kondenzatore izuzev za deblokadu vodova za jednosmerno napajanje, a i tada radije koristim takozvane "monoblok" ili "sibatit" tipove.

Ako se odlučite da sami radite dizajn svojih pločica, vodite računa o širini vodova na bakarnoj foliji pločice, koji vode velike struje. To su oni vodovi kojima se dovodi jednosmeran napon na izlazne tranzistore ili fetove, i vodovi prema zvučniku. Kod izlaznih stepena se uglavnom ne radi sa izrazito visokim naponima, ali je ipak preporučljivo da rastojanje vodova za napajanje od ostalih vodova ne bude manje od 0,5-1mm. Na ostatku pločice mogu (ako baš mora) rastojanja među vodovima biti i manja, ali onda pazite na svoju tehniku lemljenja da ne bi bilo "mostića" od kalaja koji kratkospajaju vodove. NIKADA ne koristite pastu za lemljenje. To je dobro za oluke i limariju ali ne za elektroniku!!! ZAPAMTITE...KALAJ DRŽI POVRŠINOM A NE KOLIČINOM.
Proverite sve bar dva puta po završenom lemljenju svih delova. PROBAJTE DA ODOLITE želji da uređaj što pre uključite. Proverite i lemove, i da li ste stavili tačne komponente a i kako ste ih okrenuli(ovo važi za one delove kod kojih to nije svejedno a to su SVI poluprovodnici i elektrolitski kondenzatori osim bipolarnih elektrolita). Ako ste bili primorani da koristite zamene za neke poluprovodnike, proverite da li imaju isti raspored nožica kao originalni deo.

I NAJVAŽNIJE OD SVEGA...  UŽIVAJTE!
Kad je čovek sam, uvek je u lošem društvu!
****************************
Imati prijatelje, to znaci prihvatiti da ima lepsih, pametnijih i sposobnijih od vas. Ko to ne moze da prihvati - nema prijatelja!